Prvo zemljište, pa onda prinos

Princip: pri odlučivanju kako će se zamlja obrađivati, šta će se sejati itd, glavni cilj mi je da dugoročno poboljšavam plodnost zemljišta, pa tek onda prinos. Drugim rečima, nije mi cilj da uvećavam prinos ako to za cenu ima degradaciju zemljišta.

Prinos je bitan, jer bez istog ne možemo ostati u igri, ali uvek treba imati na umu koju smo cenu platili da bismo ostvarili taj prinosa:

  1. Vidljiva cena ulaza - semena, đubriva, goriva, habanje mašina, plate itd,

  2. Nevidljiva cena koju plaćamo krzo gubitak plodnosti tla, klimatske i društvene promene itd.

Ovaj princip se bavi upravo tom nevidiljivom cenom, da način obrade kojim želimo da uvećamo prinos degradiramo samo zemljišta. Svaki taj gubitak je malen u jednoj sezoni i nije ga lako videti, ali ako se gleda više decenija u nazad, nakupi se i postaje vidan. Gubitak humusa, kao jednu od tih neprimetnih promena neki zovu tihim ubicom zemljišta.

Vremenom ili gubimo tako što ne možemo da postignemo ranije prinose ili gubimo tako što je za ostvarenje istog prinosa od lane potrebno podići ulaganja, u đubriva, hemiju itd.

Primeri radnji koji se decenijama preporučuju u ratarskoj proizvodnji, a za koje postoje naučni podaci da smanjuju plodnost zemljišta:

  1. Agresivna mehanička obrada zemljišta,

  2. Sabijanje zemljišta teškom mašinerijom,

  3. Odnošenje ili spaljivanje žetvenih ostataka,

  4. Prekomerno korišćenje mineralnih đubriva,

  5. Prekomerno korišćenje pesticida itd.

Značajno smanjenje ili izbacivanje nekih od ovih operacija kratkročno utiče na pad prinosa. To niko ne voli.

Kada gledaš da ti usev ne uspeva, da se muči, da ga je napala neka bolest ili štetočina, teško je odoleti i ostaviti parkiranu prskalicu i tražiti rešenje drugačije od odlaska u poljo-apoteku i kupovine nekog reklamiranog herbicida.

Kada gledaš sve njive oko svojih uzorane i spremne, kada te pitaju “A kada ćeš ti?” teško je reći “Neću, to je loše za zemlju.”

Pritisak okoline i opšte-prihvaćenog znanja je nešto čemu je izuzetno teško odoleti. Zato mislim da je bitno popisati principe i napraviti okvir baziran na brojima da pomažu kada sam u nedoumici.

Način na koji pratim da li način obrade unapređuje ili degradira zemljište su redovne analize, a kao osnovne mere gledam procenat humusa. Cilj mi je da procenat humusa raste, do iznad 5%, uz jaku mikrobiološku aktivnost, a da pH vrednost držim u okvirima pogodnim za proizvodnju kultura koje se gaje u ovom delu Bačke.

Gde nas onda to vodi što se prinosa tiče?

Briga o zemljištu je ujedno i briga o biljkama koje će iz tog zemljišta da rastu, tako da dugoročno ne očekujem pad prinosa. Manje prinose očekujem samo u prelaznom periodu. Promena načina obrade i smanjenje korišćenja mineralnih đubriva zahteva da zemljište nađe neku novu ravnotežu. Nakon tog “šoka”, očekivano je da se prinosi vrate u pređašnje okvire ili čak počnu da ih prebacuju.

Plan je da analize zemljišta radim na 4 godine. Prva tura analiza je urađena u sezonu 2022, na tri parcele, a u 2023. gledam da se analiza uradi na većini parcela većih od 1ha. Prva poređenja ću biti u prilici da podelim za par godina, a do tada gledam da me trenutni problemi ne ometu i skrenu pažnju sa dugoročnog cilja - podizanje plodnosti mojih parcela.

Previous
Previous

Zemljište je ekosistem koji hemijski sastav i fizička svojstva samo donekle opisuju

Next
Next

AI i osveta pretraživača