AI i osveta pretraživača

Web

Od juče mi stoji otvoren tab sa ovim Twitter nizom i o istom razmišljam:

Do sada su pretraživači bilo poprilično loši u davanju konkretnih odgovora na pitanja. Ne sećam se kada mi je Google dao dobar odgovor na bilo kakav nezgodniji upit koji imam. A trude se. Pomak ka odgovorima je malen. Izdvajanje isečaka iz članaka koje pretraživač prepozna kao relevantne za temu je i dalje stari način pristupa informacijama.

A to je da su informacije negde napolju i da je uloga pretraživača da poveže korisnika koji je uneo nekakav upit sa web lokacijom koji najbolje odgovara tom upitu. Rezultat pretrage je jedna (ako se osećate srećnim) ili lista mogućih web destinacija. Pretraga se svodi na to da korisnik klikne na link i sa pretraživača ode negde dalje.

Ukratko, upit na predraživaču rezultuje saobraćajem negde na webu.

AI okreće to natraške. Umesto da web bude jedan široki krajolik mogućih destinacija, web postaje baza sadržaja i servisa za trening AI-ja. Recimo da želim na jesen da idem na Krit, datumi nisu toliko bitni ako je cena karata u određenom opsegu i sastavljam bar 7 dana na ostrvu. Zašto bih išao na više sajtova, poredio datume i cene letova kada mogu da opišem problem na osnovu koga mi AI može ponuditi opcije koje su mi na raspolaganju? Još bolje ako može i da mi rezerviše karte, bez odlaska napuštam pretraživač. Uz put da proveri i koliko bi me smeštaj izašao sada kada mi je AI pomogao da nađem datume koji mi odgovaraju.

Za takve tipove problema danas se okrećemo nizu specijalizovanih servisa, ali brbljiv AI kome mogu u par reči da opišem šta želim to sve čini mnogo lakšim.

Pretraživači su se puno bolje pozicionirali za ovakvu budućnost od društvenih mreža, zato što cela interakcija počinje sa “Kako ti mogu pomoći?” (društvene mreže postavljaju drugačija pitanja, “Šta se dešava?“ i slično).

Društvene mreže su imale zanimljivu deceniju / dve, tokom kojih dominiraju našim korišćenjem interneta, dok su pretraživači svedeni na usputna mesta zatrpana reklamama, nužno zlo koje voliš isto koliko vodiš i vodovodne cevi. Danas mi deluje da će pretraživači imati dosta prostora da povrate svoj primat u korišćenju s jedne strane, a da se društvenim mrežama “osvete” za blamaže tipa Google+.

Pitanja koja se dalje otvaraju su zanimljiva:

  • Koliko i kako ćemo kao autori kontrolisati pristup pretraživača sadržaju?

  • Što bismo im davali neometan (besplatan?) pristup i pravo na korišćenje ako ne dobijamo saobraćaj za uzvrat?

  • Šta je SEO u tim slučajevima? Na šta liči?

  • Ako će pretraživači i rešavati neke zadatke u ime korisnika, na šta će tehnički ličiti ti API-ji i autorizacija korisnika?

Neću se praviti da znam odgovore na bilo koja od tih pitanja. Za sada mi je sve ovo zanimljiva stvar za posmatranje, a puno toga zavisi od smera u kom će se pretraživači krenuti i opsega onoga što budu smatrali da je njihov posao u budućnosti.

Previous
Previous

Prvo zemljište, pa onda prinos

Next
Next

Uzorkovanje zemljišta